Preživljavali na kriški hleba i 5 kašika tečnosti u koju bi stražari mokrili: Na Savindan zatvoren zloglasni logor "Silos"! Na čak 167 načina mučili Srbe!
Navršilo se 28 godina od dana kada su na Savindan oslobođeni poslednji logoraši zloglasnog logora "Silos" u Tarčinu.
Logor Silos je bio koncentracioni logor za Srbe kojim je upravljala muslimanska Armija BiH od 1992. do 1996. godine.
Nalazio se u predratnom žitnom silosu u naselju Tarčin, opština Hadžići, pored Sarajeva. Otvoren je 11. maja 1992, a zatvoren 27. januara 1996. godine, odnosno dva meseca nakon parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
U logoru Silos je bilo zatočeno oko 600 srpskih civila, od čega su 24 umrla kao posledica fizičkog zlostavljanja, prebijanja, tortura i mučenja glađu.
Na gnusne zločine počinje tamo sećanja ne blede, a istina, iako su često prećutkivana. Danas i dalje žive u svedočenjima preživelih, pa je tako na Fejsbuk grupi "Vojska Republike Srpske" objavljena potresna priča o stradanjima koja nikad nigde više ne bi smela da se ponove.
"Savindan je pre 28 leta doneo slobodu za poslednja 42 logoraša zloglasnog logora "Silos" u Tarčinu. Nastalo je ovo zlo na samo dvadesetak kilometara od centra multietničkog Sarajeva. To tmurno, hladno i sivo januarsko jutro, kako ga opisa jedan od preživelih, bilo je kraj pakla za poslednju grupu logoraša, tj. živih srpskih leševa", navodi se:
"Rezervni sastav milicije u Tarčinu, odmah na početku rata stavio je pod pojačanu kontrolu i prismotru sve Srbe iz ovog mesta. Pšenični silos u centru Tarčina počeo je da se prazni još početkom maja, a pšenica iz 10 komora je podeljena samo novonastalim bošnjačkim porodicama. Muslimanske snage su 11. maja napale kasarnu JNA u Hadžićima, a na probu logorovanja poslali su 12 zarobljenih srpskih vojnika iz ove kasarne. Sa radom je počeo najozloglašeniji logor za Srbe u celom ratu".
Zatvorenike je dočekivao upravnik logora Hujić Bećir, te njegovi pomoćnici Čavić Halid i Tufo Refik.
Srbi iz već aktivnih logora "9. Maj, Pazarić i kasarna Krupa" odmah su prebačeni u Silos, treći najveći logor na teritoriji današnje FBiH, a samo je to 1 od 126 kazamata za Srbe na teritoriji multetničkog Sarajeva.
Više od 600 Srba iz Tarčina, Pazarića, Bradine, prošlo je torture ovde, ubijena su 24 logoraša a više od 100 ih je umrlo od posledica mučenja.
"Najmlađi logoraš Leo Kapetanović imao je 14 godina, a najstariji je bio Vaso Šarenac sa svojih 85 godina koji je umro u Silosu na temperaturi koja je uvek za 10 stepeni bila niža od spoljašnje".
Zatvorenih je ovde bilo i 11 žena, od kojih jedna u šestom mesecu trudnoće.
"Preživljavali su sa po kriškom hleba na svakih 24 sata i 5 kašika nekakve kisele tečnosti u koju bi stražari redovno mokrili. Nakon takvih obroka mnogi su po naređenju Jovana Divljaka vođeni na poslove od Sarajeva pa do Butmira, Hrasnice, Igmana... Oni koji bi završili na Igmanu kod jedinice "Zulfikar", ne bi se dobro proveli" , dodaje se.
Tadašnja TV BiH 1994. godine snimila je emisiju o "zatvoru" u Tarčinu. Emisija je naručena od onih koji su i bili organizatori osnivanja logora, a sam logor je posetio i Alija Izetbegović i to 2 puta:
"Jasno je da logoraši nisu smeli da kažu istinu u ovom dokumentarcu kao i to šta se dešava kada se kamere ugase. A, dešavalo se to da kada je italijanski Crveni Krst obišao logor, svi do jednog medicinara su povraćali od muke. Preživeli logoraš iz Silosa, Slavko Jovičić, u svojim istraživanjima došao je do broja od 167 raznih načina za mučenje u logoru.Bila je to laboratorija za ispitivanje ljudske izdržljivosti. Oni koji su izdržali, na svojim ranama danas osećaju i najmanju promenu vremena".
Ipak, ono što nikad ne prolazi je nesanica i duševna bol.
"Kada su na današnji dan razmenjeni zadnji logoraši, stražari su im rekli da će biti raseljeni po raznim kontinentima. Na kraju je tako i bilo, mnogi su se rasuli širom sveta. Samo u Australiji je završilo 127 logoraša. U dalekoj zemlji kengura skućio se i Đorđo Šuvajlo, čovek koji je život posvetio otkrivanju mračnih tunela Silosa. Napisao je knjigu "1.335 dana", upravo toliko dana i noći, on je proveo u Silosu. Kada je blaženopočivši mitropolit Amfilohije 2016. godine posetio parohiju Svetog Nikole u Blektaunu, od Đorđe je na poklon dobio upravo ovu knjigu. Mitropolit je knjigu pročitao u avionu u povratku kući i odmah po dolasku u Crnu Goru nazvao Đorđu i javio se sa rečima "To je bio Sarajevski Aušvic." Uz blagoslov mitropolita Amfilohija, Đorđina druga knjiga ponese baš ovaj naziv".
"Logor silos imao je i crne udovice, žene obučene za sve vrste mučenja. Sabina Sirar bi logorašima svakog jutra postavljala jedno te isto pitanje "Ko bi mene od vas j...", odgovoriti se moralo a nakon bilo kakvog odgovora sledele bi teške batine.
O zločinima Nade Tomanić ne treba puno pisati, dovoljno je reći da je pobegla za Ameriku i da je po poternici FBI uhapšena prošle godine".
"Ali zato ovde svakako treba pomenuti pevačku "ikonu" kojoj Srbi i danas kliču na koncertima. Radi se o Hanki Paldum koja je muslimanskim borcima na Igmanu redovno pevala sevdalinke. I ne samo to, ponosno je nosila uniformu i zelenu beretku tzv. ABiH i bila čest "gost" logora Silos".
U leto '92. godine, kako se navodi, u selu Ledići kod Trnova muslimani čine neviđen masakr nad srpskim stanovništvom.
"U Ledićima je ubijeno i zadnje pile srpsko, ali pretekao je jedan trinaestogodišnji dečak koji je ranjen završio u rukama dr Mustafe Pintola u bolnici na Igmanu. Mustafa je lečio dečaka dok po njega nisu došli koljači kako bi se rešili svedoka. Mustafa tad zove svoju majku Dervišu koja dečaka vodi u njihovo selo Lukavac na Bjelašnici. Derviša je sve do smrti 2021. godine prepričavala kako je štitila ovo dete dok su kroz selo prolazile razne vojne jedinice a mnogi "dušebrižnici" joj nudili veliki novac da im ga preda.
Dečak, Dragan Vasić je nakon provedenih 6 meseci kod porodice Pintol, razmenjen.
Dečaka je rodbina već bila oplakala jer je mislila da je likvidiran.
Dr Mustafa Pintol kasnije će završiti u Silosu, kako bi formalno pregledao logoraše. Zbog pomoći koju im je pružao nakon premlaćivanja on je vremenom postao ikona i jedini svetli zrak nade za Srbe u Silosu. Znao je on i zagalamiti na stražare, ali se zbog svega toga što se dešavalo oko njega našao na vrhu prioriteta tzv. ABiH. Pod sumnjivim okolnostima ubijen je 5. marta 1993. godine na Sarajevskom aerodromu u 29. godini života".
Logor Silos radio je punom parom 2 meseca nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.
Zatvoren je na isti dan kada i logor Aušvic po' veka ranije...
Suđenja
Dana 24. novembra 2011. godine policija BiH je privela nekoliko pripadnika bivše muslimanske Armije BiH, koji su osumnjičeni da su učestvovali u zločinima i progonu srpskog stanovništva na području sarajevske opštine Hadžići.
Dana 19. aprila 2012. godine u Tužilaštvu BiH, u Sarajevu, otpočelo je suđenje osmorici pripadnika muslimanske Armije BiH, koji su osumnjičeni za nezakonita hapšenja, mučenja i ubijanja, nečovečno postupanje prema srpskim civilima u logoru Silos. Osumnjičeni su: Mustafa Đelilović, Fadil Čović, Mirsad Šabić, Nezir Kazić, Bećir Hujić, Halid Čović, Šerif Mešanović i Nermin Kalember.
Za ovo suđenje je vladalo veliko interesovanje, ne samo porodica ubijenih i oštećenih, već i medija u BiH i regionu.
Sud Bosne i Hercegovine je jula meseca 2021. godine doneo drugostepenu presudu kojom su šestorica osuđenih za zločine nad civilima osuđena na ukupno 42 godine zatvora.
Bivši komandant 9. brdske brigade Armije Bosne i Hercegovine (ARBiH) Nezir Kazić je osuđen na 10 godina zatvora, na po osam godina zatvora su osuđeni nekadašnji načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Hadžićima Fadil Čović i bivši upravnik logora "Silos" u Tarčinu (do augusta 1994) Bećir Hujić, komandir Policijske stanice (PS) u Pazariću Mirsad Šabić je osuđen na šest godina, dok su na po pet godina osuđeni nekadašnji upravnik "Silosa" (od avgusta 1994) Halid Čović i bivši stražar u ovom logoru Nermin Kalember.
Njih šestorica su osuđeni za protivzakonito zatvaranje i nečovečno postupanje prema civilima srpske i hrvatske nacionalnosti zatočenim u Silosu, kasarni Krupa u Zoviku i Osnovnoj školi 9. maj u Pazariću, kao i za uskraćivanje prava na suđenje i odvođenje na prinudne radove civilnog stanovništva.